Bilo je tu brašna i šećera, praška za pecivo, cimeta……Bio je to dan kada su učenici pred sebe stavili pregače i svaki od njih je krenuo na dogovoreni posao i to tek onda kada su se odlučili da će praviti jabučnu pitu. Dječaci su za to ribali jabuke, djevojčice pravile i valjale tijesto. Sve je to svojim savjetima nadgledavala njihova učiteljica. Kada je tijesto bilo napunjeno jabukama pripravak  su odnijeli u školsku kuhinju gdje je kolač ispečen pod budnim okom „tete kuharice“.

Nestrpljenju nije bilo kraja. Djeca nisu bila željna kolača već ih je zanimalo, čiji je bolji, njihov ili njihovih mama. Nakon zajedničke degustacije složno su uzviknuli:-Mi smo puno bolji ! Jedan je dječak pola u šali, pola u zbilji rekao da će sada uvijek biti uz mamu kada će peći kolač od jabuka jer je on to naučio u školi i da će mu to znanje koristi i u vrijeme kad „bu mel ženu“.

  Pored najzanimljivijeg djela nastave, učenici su još puno toga saznali u jabuci, a druženje s njom potkrijepili su narodnom poslovicom“Jedna jabuka na dan, doktor iz kuće van !“

(foto/zabilježio: M.) Grubić