Osnovci Kotoribe bili su posebno radosni kada je sredinom 90-tih i početkom 2000-te godine nerijetko navraćao u njihovu sredinu. Sadašnje generacije tih se susreta ne sjećaju, ali će jednoga dana o njima će čuti. Pričat će im njihovi roditelji, braća….Bili su to susreti koji nisu bili praznik za našu školu već i radost što je među nas dolazio životni učitelj čije su životne priče, pogotovo one s mora, djeca upijala otvorenih usta i s tih su susreta odlazili bogatiji za sijaset životnih poruka. Smatrali smo ga svojim. Sjedao je s djecom u školske klupe,mnogo razgovarao, ali ga je zanimalo i to kako oni danas žive pa slobodno možemo reći da je on i od djece dosta toga naučio. Jednom riječju u našoj su se školi „nadmetali“ mladost i iskustvo.

Ostavio nam je sijaset književnih djela. Ponosni smo što je bio naš sumještanin, a tužni što je otišao. Ne, nije otišao jer ako ćemo se družiti s njegovim knjigama on će biti uvijek tu, tu s nama…..

Od Jože smo se oprostili na komemorativnom skupu u utorak 30.listopada. Uz najviše županijske i općinske dužnosnike na oproštaju su imali prigode predstaviti našu školu Dora Rebrek, Ida Matjanec, Monika Mikulan, Jelena Žinić i Klara Hodak, s njihovom učiteljicom Ankicom Fundak, koje su svojim literarnim radovima i čitanjem ulomaka iz njegovih djela na najbolji način rekle:- Dragi naš Joža hvala Ti  za sve !