U toj su kategoriji  od 11 učeničkih zadruga osvojile vrlo dobro i više nego zadovoljavajuće četvrto mjesto pogotovo kada se uzme u obzir da su pravo sudjelovanja u završnici stekle sistemom eliminacije na županijskom ogledu zadrugara. Vrijednost plasmana je još i veća jer je u cijeloj državi bilo više od stotinjak istraživačkih radova.

Cilj istraživačkog rada je bio košaru otrgnuti od zaborava i naučiti plesti barem njen osnovni dio, a to je «zodno» ili dno.

 Pošto je izrada košara vrlo dugotrajan i naporan proces za djecu, ali i zbog nedostatka uvjeta da sami pletu košare, odlučile su barem istražiti i naučiti što je sve potrebno da se isplete jedna košara. Radile su to zbog toga jer u školi mnogo slušaju i govore o zagađenju okoliša i o razvrstavanju otpada. Želja im je da se u trgovine što manje nose plastične vrećice. Postoje prekrasne i raznovrsne košare prikladne za nošenje kupljenih namirnica, a pošto se one izrađuju od prirodnog materijala nisu štetne ni za ljude, a ni za prirodu pa su time željele  potaknuti ljude da steknu naviku koristiti se prirodnim stvarima.

Govoreći o svom dugom i zahtjevnom istraživačkom radu rekle su da su doznale kako se košaraštvom, koje na ovim prostorima ima stoljetnu tradiciju, bavi sve manji broj ljudi. Saznale su kako se sadi šiba i što je sve potrebno da ona naraste dovoljno velika za pletenje, što se s njom događa nakon rezidbe. Saznale su i kako se ona prerađuje uz pomoć mehanizacije, kako se plete neka košara i čemu služi, a pokazale su pletenje temeljnog dijela košare- zadno ili dno. Vrijedne djevojčice su rekle da su u prikupljanju potrebnih informacija o uzgoju i preradi šibe crpile iz literature, no puno važnija im je bila živa riječ starijih ljudi koji se još uvijek bave ovom djelatnošću,.Došle su do zaključka da je taj proces dugotrajan, vrlo naporan, zahtjevan i vrlo profesionalan.

- To je tek prvi korak prema lijepim košarama zbog čega su mnoge ruke žuljevite, dlanovi ispucani. Kruh je to sa sedam kora- kažu Samanta i Irena. Znajući da su košare vrlo korisne u našem životu izrazile su želju da se ljudi i dalje bave ovim korisnim zanatom i da njeguju ovu lijepu, staru vrijednu tradiciju.