Ples za Valentinovo dugogodišnja je i lijepa tradicija naše škole. Ali ove godine želja nam je bila učiniti Valentinovo malo drugačijim, nesvakidašnjim, a svakako lijepim. 

Kako bi to bilo kad bi naš školski hol postao podij za ples iz davnih 50 ih i 60 ih godina, kad su svi na plesnjak došli dotjerani, djevojke u svojim najljepšim haljinama i vješto napravljenim frizurama a dečki u košuljama s kravatama ili leptir mašnama…

Odmah s početkom 2. polugodišta na satovima razrednog odjela svi učenici od 4. do 8. razreda  upoznati su s načinom zabave mladih iz vremena 50 i 60 godina. Satovi glazbene kulture također su bili protkani pričama,  pjesmama i  plesovima  tog vremena.

Tjedan dana prije Valentinova svi zainteresirani učenici mogli su ako su željeli, naučiti osnovne korake fokstrota, bečkog i  engleskog valcera, tanga, polke, cha,cha cha, twista i rock n rolla na radionicama plesa koje su se održavale svaki dan. Sljedeći korak koji su učenici trebali učiniti zahtjevao je malo više hrabrosti ali i poznavanja bontona: trebalo je pronaći plesnog partnera i znati ga lijepo i ljubazno zamoliti za ples. Ako su u tome uspjeli tada su se mogli prijaviti učiteljici glazbene kulture da će sudjelovati na plesu.  Sada je još trebalo ponoviti i malo provježbati pravila lijepog ponašanja na plesu, odabrati u ormaru najljepšu haljinu, složiti frizuru za ples, pronaći kravatui ili leptir mašnu, lijepo se urediti i doći na ples.

I tako je na Valentinovo, na dan “kad se ftičeki ženiju” u našoj školi  u 17 sati započeo vrlo poseban ples pod nazivom “plesnjak kao nekad”.

A  sada, dan poslije, svi koji  smo na plesnjaku bili nekako smo   posebno radosni  i ispunjeni jer smo barem  na sat, dva uspjeli  osjetiti i doživjeti  kako su se nekad na plesnjacima zabavljali naši djedovi i bake.

Baš je nekad bilo lijepo… Sada smo se u to i sami uvjerili.

Klaudija Vidović, prof. savjetnik glazbene kulture