Došli smo do zaključka da kuće trebaju biti čvrste kako se ne bi srušile. Sjetili smo se dječje priče Tri praščića, gdje su praščići na različite načine gradili svoje kuće. Ostala je samo najčvršća kuća, dok su se ostale srušile. Nakon razgovora, crtali smo različite kuće koje su otporne na potres. Ideje su bile različite. Od lebdećih kuća na mlazni pogon, do neprobojnih kuća s nevidljivim štitovima.

Na satu tjelesne i zdravstvene kulture bili smo mali graditelji kuća od strunjača, koje su bile dovoljne da se smjeste cijele natjecateljske ekipe. Veselju kod izrade kuća nije bilo kraja.      

Iz hrvatskog jezika, pričali smo priču iz vrećice književnog djela Dome, slatki dome Svjetlana Junakovića te izradili prvu digitalnu slikovnicu.

        [Klikni na sliku slikovnice!]

„Svugdje je lijepo, ali kod kuće je najljepše!“