3. a na izložbi likovnih radova u Samoboru

by | stu 19, 2024 | Vijesti

Petero učenika 3.a ( Ela, Eva V., Tina, Lucija i Vanja) sa svojom su učiteljicom Adelom i nekolicinom roditelja 12.11.2024. „potegnuli“ sve do Samobora kako bi razgledali izložbu likovnog natječaja „DJEČJI AUTOPORTRET/PORTRET“ u organizaciji Galerije Prica, Pučko otvoreno učilište Samobor, na kojem su i sami sudjelovali. Izložba je postavljena u Centru za mlade Bunker, a otvorena je do 23. 11. 2024. godine.

Odaziv na natječaj bio je izuzetno velik, s čak 26 prijavljenih vrtića, škola i udruga iz cijele Hrvatske, pristiglo je preko 300 radova. Među izloženim radovima su i oni naših petero učenika, a izložba je predstavljena i na web stranici Galerije.

Djeca su zadanoj temi mogla pristupiti na različite načine i različitim likovnim tehnikama. U tom procesu njihovi mentori imali su ključnu ulogu u usmjeravanju djece, ali su im i pružili slobodu da sami biraju način na koji će izraziti svoju kreativnost. Svaki rad nosi posebnu priču i prikazuje dječji pogled na sebe i svijet oko sebe, a osobito je zanimljivo kako su djeca kroz autoportret i portret prikazala svoje viđenje identiteta, emocija i osobnosti.

Nakon divne izložbe gdje su nas veoma srdačno dočekali, poigrali smo se u njihovim prostorima, a zatim se posladili jedinstvenim samoborskim kremšnitama kojima nismo mogli odoljeti.

Posjet izložbi ne bi bilo lako realizirati bez angažmana naših roditelja, kojima zahvaljujemo na vremenu, druženju i prijevozu do Samobora.

učiteljica Adela Horvat   

U subotu 21. ožujka, posjetili smo Gimnaziju Josipa Jurja Strossmayera Čakovec, gdje su učenici kroz zanimljiv i kreativan projekt pokazali kako jezik može biti puno više od školskog gradiva – može biti igra, istraživanje i most između generacija.

Projekt pod nazivom „Jezik kao igra“ okupio je učenike u zajedničkom cilju očuvanja i promicanja kajkavskog narječja. Tijekom rada učenici su marljivo prikupljali kajkavske riječi, istraživali kotoripske idiome te dokumentirali elemente zaštićenog lokalnog govora. Posebna vrijednost projekta leži u autentičnosti – riječi nisu preuzete iz knjiga, već iz svakodnevnog života.

Učenici su razgovarali sa svojim bakama, majkama i očevima, bilježeći njihovu „živu riječ“. Upravo su ti razgovori postali srce projekta, jer su omogućili prijenos jezika s generacije na generaciju. Time su mladi istraživači ne samo učili o jeziku, već i o vlastitom identitetu i kulturnoj baštini.

Kao završni korak, učenici su snimili audiozapise prikupljenih riječi i izraza, čime su dodatno obogatili projekt i osigurali da se izgovor i intonacija ne izgube. Rezultat njihova rada je mali digitalni kajkavski rječnik, moderan i pristupačan alat koji čuva tradiciju u digitalnom obliku.

Projekt „Jezik kao igra“ pokazao je kako se uz malo kreativnosti i puno entuzijazma može spojiti prošlost i sadašnjost. U vremenu kada lokalni govori sve više nestaju, ovakve inicijative podsjećaju koliko je važno čuvati vlastiti jezik – ne samo kao sredstvo komunikacije, već kao dio kulturnog identiteta.                           

T. Rajher

Pročitajte još

Skip to content