Zbor malih pjesnika je književna manifestacija koja se kontinuirano održava svake jeseni u Zlataru od 1970. godine u sklopu manifestacije „Dani kajkavske riječi“. Osnovan je s ciljem njegovanja kajkavskog narječja među mladima. Zbor okuplja mlade dijalektalne pjesnike iz svih kajkavskih krajeva Republike Hrvatske tako da se na manifestaciji u Zlataru uobičajeno okupljaju autori s područja Krapinsko-zagorske, Varaždinske, Međimurske, Koprivničko-križevačke, Karlovačke, Primorsko-goranske i Zagrebačke županije te Grada Zagreba.
Na natječaj za 56. Zbor malih pjesnika u Zlataru koji organizira Pučko otvoreno učilište dr. Jurja Žerjavića Zlatar u sklopu kulturnih priredbi 56. manifestacije „Dani kajkavske riječi“, prispjelo je 266 pjesama iz 51 škola kajkavskog govornog područja. Prosudbena komisija je za izvođenje na Zboru i tisak u Zborniku pjesama odabrala 58 pjesama.
Na spomenutom Zboru sudjelovala je i učenica naše škole, Erika Šverko, koja sada polazi 8.b razred, sa svojom pjesmom Čuvar detinjstva. Upravo je po Erikinoj pjesmi nazvana i jedna cjelina u Zborniku objavljenih pjesama. Erika je recitirala svoju pjesmu na završnoj priredbi koja se održala 27. rujna u Zlataru, u obnovljenoj zlatarskoj Sokolani. Svojom izvedbom oduševila je i žiri i publiku te osvojila 1. nagradu. Nagradu joj je uručila i predsjednica Povjerenstva, poznata književnica Željka Horvat-Vukelja. Pjesma je uvrštena u Zbirku dječje kajkavske poezije. Erikina mentorica je Nikolina Fuš Zvošec, prof., a na nastup ju je pratila i profesorica Tihana Rajher koja se pobrinula za nošnju u kojoj je Erika nastupila te za podršku učenici kao i mentorici.
Zbor malih pjesnika povezuje zaljubljenike kajkavske riječi, on predstavlja put očuvanja zavičajnog govora te je simbol susreta i prijateljstva. Priredba je ponovno bila čista radost, val dobrih emocija, čari kajkavske riječi obogaćene prelijepim melodijama kajkavskih pjesama, manifestacija koja se dugo pamti, poziva natrag te ostaje duboko u srcu.
NFZ
Čuvar detinjstva
Gljedi on me,
gljedim jo njega…
Vrnoča me v prošlost…
Dok spod njega sem senjala
snove sakojočke.
Čokala jutra i zvezde kaj odijo.
Negda sem se bečala,
stiham,
bez reči,
dok me onak mefki k sebi grljil.
Hitala sem ga na pod
dok sem bila srdita.
Vrnočala ga jer mi je fljetno faljil.
Po sobi sem ž njim pljesala,
pretvorala ga v sikaj i sakaj,
ljetelji smo skupaj joko dalko.
V dvorac stori kak stena
v koji sem se skrivala od sega.
Denes ga gljedim sastrone…
Storoga, opronoga, bljedoga…
V njemo je celo moje detinjstvo,
se moje uspomene,
se kaj sam delala, misljila, štela…
Se to on čuva…
Gunj moj….
Tuljko tenki i stori,
a tuljko meni biten.
Erika Šverko, 8.b
